Novembar 2017

ODRŽANA PRVA RADIONICA RODITELJSTVA ZA MAJKE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA U UDRUŽENJU "DLAN" ZENICA


TPO Fondacija godina radi na osnaživanju marginaliziranih grupa društva ukazujući na njihove poteškoće i potrebe u postizanju jednakih prava i mogućnosti u svojoj zajednici. Posebne grupe društva zasigurno predstavljaju porodice s djecom s posebnim potrebama. Zbog nedovoljne brige društva za ove marginalizirane skupine naše zajednice, kao i potrebe da se podiže svijest o problemima i potrebama djece i njihovih majki za kvalitetnijim načinom života, TPO Fondacija  je u okviru programa "Rodno-zasnovano nasilje- PGV" u mjesecu novembru započela novi set radionica roditeljstva pod nazivom "Biti dovoljno dobar roditelj" s ciljem psihosocijalnog osnaživanja majki djece oboljele od paralize i hidrocefalusa. Četrnaest aktivnih majki udruženja "Dlan" u Zenici, 4. novembra 2017.godine su prisustvovale edukativnoj radionici koju je moderirala saradnica TPO Fondacije, psihoterapeutkinja mr.sci Nermina Vehabović- Rudež. Cilj radionice je bio jačanje majki djece s posebnim potrebama, kontrola i smanjenje svakodnevnog stresa kojim su okruženi sa posebnim akcentom na rodno-zasnovano nasilje kojem su djevojčice, djevojke i žene oboljele od nekih bolesti kao i majke oboljele djece izložene različitim oblicima diskriminacije i nasilja u porodici i zajednici u kojoj žive.
Biti roditelj jedna je od najzahtjevnijih uloga u čovjekovom životu.

Biti dobar roditelj, koji će odgajati zadovoljno dijete, prvenstveno znači da trebamo jačati sebe, prepoznavati svoje potrebe i osjećanja, promišljati o svojim postupcima prema djetetu, sticati informacije o rastu i razvoju djece. Činjenica je da majke teško bolesne djece od rođenja imaju potrebu da zanemare sve svoje životne potrebe kako bi uvijek bile djetetu na raspolaganju. Majke oboljele djece u BiH su često puno više od majki. One su odgajateljice, medicinske radnice i učiteljice, i pored svega se bore sa predrasudama i stereotipima koje im društvo postavlja. Sve to često dovodi do velike količine stresa a nerijetko i do fizičkog i psihičkog obolijevanja. Prva radionica završena je kroz psihoterapijske razgovore, dijeljenje mišljenja, iskustava, praksi i načina nošenja sa svim poteškoćama s kojima se majke svakodnevno nose. Poseban osvrt je bio na majkama kao ženama koje u velikoj mjeri trpe od stereotipa, diskriminacije i oblika nasilja. Razgovorom i učenjem o rodno zasnovanom nasilju je pomoglo prisutnim da emotivno i psihološki ojačaju te da shvate da krivica za stanja i bolest u kojem se dijete nalazi nije njihova te da imaju podjednako pravo na zaštitu i brigu kao i svi ostali u društvu. Zaključak prve radionice je da je velika potreba za radionicama i razgovorima s majkama s ciljem njihovog psihosocijalnog osnaživanja i osvještavanja.